Uzrokovana je uzlaznim (kapilarnim) vlaženjem kroz pore građevinskih elemenata strukture uslijed prisutnosti visokih podzemnih voda u tlu (najčešće starija gradnja), prodorima kiše nošene vjetrom na vanjsku ovojnicu zida te curenjima raznovrsnih vodnih instalacija.

Koliko god građevinski elementi bili vodonepropusni, pore materijala uvlačiti će vodu u sebe – kao sitne usisne pumpe. U građevinskim elementima nalazi se čitav sustav sitnih međusobno povezanih šupljina koji se definiraju kapilarama te koje upijaju vodu iz svih smjerova – horizontalno i vertikalno, a čiji radijus (širina) utječe na intenzitet kretanja i podizanje vode, umjesto njezina spuštanja, kroz strukturu objekata.

Kapilare (pore) većeg i promjenjivog radijusa podižu vodu na veću visinu, u odnosu na one male.

Primjerice, pore koje imaju promjenjive širine u prirodnim građevinskim materijalima postaju zatopljene dopuštajući vodi da premosti mnoge brojne široke spojeve koji inače djeluju kao točke isparavanja između kratkih kapilarnih dijelova uzrokujući daljnje „penjanje“ vode i problematiku sa vlagom.

Srećom, npr. betonski zid ili pod uspješno zadržavaju vodu, ne dopuštajući joj da iscuri. Međutim, jednom kad se voda upije kroz zid ili pod do unutarnje površine, močit će sve što dotakne, poput drveta, tepiha i izolacije. To je glavni izvor vlage, koji uzrokuje plijesan i oštećenja zidova na površini, ali dugoročno i u samoj strukturi. Vlaga će također ispariti s vlažnih zidova, zasititi zrak i učiniti da se i sve ostalo osjeća vlažno.

Likvidna vlaga učestao je problem starije gradnje u kojoj se nije uopće vršilo postavljanje vanjske hidroizolacije ili je isto neadekvatno vršeno. Također javlja se i kao posljedica upotrebe izrazito poroznih materijala u gradnji (npr. cigle), a koji dovode do značajnijeg podizanja vode prema gore uslijed površinske napetosti vode – time pojačavajući kapilarni efekt.

Elementarne nepogode, unutarnje poplave, otapanja velikih količina snijega te visoke razine podzemnih voda i vlage tla utječu na pojavu i zadržavanje vlage u zidu.

Na objektima se očituje na slijedeće načine:

–   vlažnim i mokrim mrljama na površinama

–   ljuštenjem i otpadanjem slojeva površina – tapeta, boja i/ili žbuke te betona

–   isoljavanjem površina u vidu bijelih kristala soli i žučkasto-smeđih mrlja

–   truljenjem drvenih lajsni i cokla

–   pojavom plijesni

–   neugodnim mirisom

Soli u obliku bijelih kristala očituju na površinama zidova uslijed podizanja vode iz tla pri čemu njezinim povlačenjem iste ostaju na površini upijajući vlagu okolnog zraka šireći pojavu. Širenje problematike isoljavanja uzrokuju upijajuća, odnosno higroskopna svojstva soli.