Sam zrak sačinjen je od smjese plinova – kisika, dušika, ugljikova dioksida i inertnih plinova – i vodene pare. Vodena para može biti sadržana u promijenjivim količinama i naziva se vlaga zraka.
Vlažnost zraka koja se smatra optimalnom unutar objekata kreće se između 30 – 60%.
Kondenzacija ili rošenje vodene pare pretežno se događa na unutarnjim površinama objekta. Uzroci mogu biti različiti, ali se ista odvija uglavnom kod povećane vlage zraka.
Na zidu se kondenzacija događa kada je zid hladniji od okolnog zraka, odnosno kad topli zrak dospije do površine hladnog zida.
Temperatura pri kojoj nastupa zasićenje zraka vodenom parom zove se rosište. Primjerice, zrak temperature 25°C i relativne vlage 60% treba ohladiti na 17°C da bi se zasitio do 100%, tj. kako bi došlo do kondenzacije.
Nekada bez oku vidnih posljedica, kondenzacija predstavlja potencijalnu opasnost po zdravlje ljudi i strukturu samog objekta.
Dijeli se na kondenzaciju nastalu zimi u grijanom prostoru sa slabom termoizolacijom zidova, kondenzaciju nastalu u proljeće u negrijanom prostoru, kondenzaciju u strukturi zida (intersticijalna kondenzacija) i kondenzaciju iniciranu higroskopnim solima u zidu.
Kondenzacija nastala zimi u grijanom prostoru sa slabom termoizolacijom zidova
Kondenzacija nastala u proljeće u negrijanom prostoru
Kondenzacija u strukturi zida (intersticijska kondenzacija)
Kondenzacija inicirana higroskopnim solima u zidu
U hladnom razdoblju godine kondenzacija na unutarnjim površinama zidova dešava se u grijanim prostorijama u slučaju kada su zidovi tanki i kada je termoizolacija slaba ili nepostojeća. Toplina se gubi kroz zid prema vanjskom prostoru. Kada je odvodnja topline radijacijom veća od dovoda topline iz unutarnjeg prostora, zid se osjetno ohladi u usporedbi s unutarnjim zrakom.
Topli zrak dolazi do površine zida i predaje svoju toplinu zidu. Padom temperature zraka povećava se relativna vlaga zraka uz sam zid. Vodena para se tu zasićuje i nastaje rošenje. Na takvim mjestima se ubrzo pojavljuju tamne plijesni neugodna izgleda, a to su Aspergillum niger i Penicillium sp.
Mnogo je faktora koji utječu na stvaranje veće razine vlažnosti u zatvorenom, te potpomažu razvoju plijesni neovisno o kvaliteti toplinske izolacije zidova. Primjerice, normalno znojenje i disanje četveročlane obitelji dodaje u zrak oko pola litre vode svaki sat, kuhanje tri obroka dnevno dodaje četiri ili pet litara vode u zrak, dok svaki tuš doprinosi još pola litre. Zapravo, svaka aktivnost koja koristi vodu (poput pranja posuđa, brisanja podova, pranje rublja) dodaje vlagu u zrak. Svakodnevne aktivnosti četveročlane obitelji mogu vam dodati više od 18 litara vode tjedno u zrak unutar kućanstva. Stoga, iznimno je važno da su zidovi kvalitetno toplinski izolirani i prozračni (paropropusni).
Aspergillum niger
Penicillium spp.
U prostoru koji zimi nije grijan zidovi se kroz više mjeseci osjetno ohlade. Dolaskom proljeća, topao vanjski zrak se ulaskom u unutrašnjost, hladi na hladnim zidovima.
Ako je temperaturna razlika između toplog ulazećeg zraka i hladnog unutarnjeg zida dovoljno velika, na zidu nastaje kondenzacija.
Poznato je kako se deblji zidovi zagrijavaju mnogo sporije od tankih, isto kao i zidovi uz tlo i ispod razine tla mnogo od onih uz strop ili na katovima.
Glavni uzroci nastanka ove vrste kondenzacije su neosigurani temperaturni uvjeti i uvjeti vlažnosti, pri čemu direktna vlaženja vodom i pozicija objekta uvelike utječu na manifestaciju kondenzata.
Intersticijska kondenzacija je skupljanje kapljica vode unutar ili između različitih slojeva materijala koji čine zid, pod ili krov.
Može se pojaviti u čvrstim i šupljikavim predjelima zidova, a događa se kada razlike u tlaku i temperaturi tjeraju topli vlažni zrak kroz higroskopne (vodoupojne) materijale dok ne dosegnu točku dovoljno hladnu da se isti kondenzira na površini. To može dovesti do oštećenja zgrada (npr. strukturne korozije ili truljenja) i rasta plijesni.
Higroskopnost je svojstvo navlačenja vlage iz zraka tijekom vlažnog vremena i povećane razine vlage u zraku.
Higroskopne soli su topljive nakupljene soli koje su došle pod površinu zida u zoni isparavanja vlage. Posljedica su izvora vlaženja zida koji je potrebno trajno ukloniti.
U objektima je najčešće riječ o sljedećima štetnim solima: kloridima, nitratima i sulfatima.
Njihova manifestacija na zidovima kreće se od signalnih znakova, poput oštećene i rascvale žbuke i boje, do ozbiljne razgradnje zidnih materijala.
S prijavom prihvaćam pravila privatnosti.
